U Vukovaru je 20. studenog 2016. godine u organizaciji Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata održan deveti po redu mimohod „Vi ste naš ponos – mi smo Vaša snaga“ na kojem se okupilo više od 1000 osoba iz svih krajeva Republike Hrvatske.
Program je započeo intoniranjem himne Republike Hrvatske kod križa na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata Vukovar, nakon čega je održana minuta tišine za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile iz Domovinskog rata. Prigodni program vodio je hrvatski branitelj i pjesnik Ante Nadomir Tadić Šutra: „Okupili smo se devetu godinu po redu na mimohodu „Vi ste naš ponos – mi smo Vaša snaga“ u organizaciji Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Te, sada već davne, 2008. godine, kada je mimohod krenuo, kolonom je koračalo 50ak osoba, većinom članova udruge. Kroz godine mnogi su ovaj mimohod prepoznali kao dostojanstven, kao mimohod kojim počast odajemo svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima iz obrambenog Domovinskog rata. Zamisao organizatora je bila na simboličan način, kolonom ponosa i tuge, spojiti dvije najveće masovne grobnice u RH iz Domovinskog rata – onu na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, gdje su u sjećanje na žrtve iste postavljeni bijeli križevi, te Ovčaru, gdje je posađeno 200 čempresa. I jedno i drugo šalju jaku poruku – stoje tu vječno kao opomena, kao podsjetnik na sve izgubljene živote – žrtve velikosrpske agresije nad Republiku Hrvatsku.
Dok je živih koji drže sjećanje na One kojih više nema, Oni će vječno živjeti u nama. Njihova žrtva nije, i ne smije biti uzaludna, zato smo danas zajedno okupljeni – kako bi prenosili istinu o Njima, o obrambenom Domovinskom ratu, kako se nikada ne bi zaboravilo zlo koje nas je zadesilo prije 25 godina.
Danas, budimo dostojanstveni, budimo ponosi i nemojmo zaboraviti sve One hrabre ljude kojima znamo mjesta vječnog počivališta, kao i One koje tražimo već dugih 25 godina – polja koja nas okružuju kriju bolnu istinu koju mnoge obitelji toliko očekuju. Sjetimo se njihove žrtve u našim molitvama, njihove hrabrosti i ljubavi prema nama, prema domovini.. njihove borbe za bolje sutra.“
Okupljenima se obratila i predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Sandra Milić, koja je pozdravila obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, hrvatske branitelje, 100%-tne hrvatske ratne vojne invalide, drage prijatelje iz svih krajeva Republike Hrvatske koji su svake godine s nama – iz Sinja, Zadra, Škabrnje, Rijeke, Gospića, Karlovca, Zagreba, Petrinje, Koprivnice, Bjelovara, Našica, Osijeka, Nove Gradiške, Vinkovaca i svih drugih mjesta u našoj domovini. Poseban pozdrav uputila je ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu koji se pridružio mimohodu, izasaniku Vukovarsko-srijemske županije Peri Čoriću, te gradonačelniku Grada Vukovara Ivanu Penavi.
„Ovo je deveti po redu mimohod kojim odajemo počast žrtvama strašnog zločina na Ovčari, a za 25. obljetnicu ponovno pozivamo, kao i svih ranijih godina, da se dozna istina o svih 931 nestaloj osobi u Domovinskom ratu, pozivamo zločince od kojih neki još žive u Vukovaru da im proradi savjest i kažu – gdje su naši najmiliji“ – rekla je predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Sandra Milić.
Okupljene je pozdravio i gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava – „Svi se skupa sjećamo onoga što se dogodilo i molimo se za duše pokojnih ali i za sve nas i našu domovinu. Moramo biti ponosni na ono što su nam u zalog ostavili svi hrvatski branitelji posebno oni u Vukovaru“.
Ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu posebno je drago da danas, na 25. godišnjicu ovog strašnog zločina, korača sa djecom njegovih suboraca u koloni ponosa i tuge, te je da ovog svetog mjesta poslao ohrabrujuće poruke obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata – „Neizbježno je napraviti veliki iskorak i promjene u organizaciji i radu tužiteljstva i državnog odvjetništva. Definitivno više ne možemo tolerirati ovakav odnos jer ti propusti koji su se događali u procesuiranju počinitelja su neprihvatljivi. Naglašavam da ću tražiti od državnog odvjetništva intenziviranje svih procesa i procesuiranje počinitelja. Zločini su počinjeni na teritoriju Republike Hrvatske prema hrvatskim državljanima te stoga u okviru cijelog procesa i odnosa s Republikom Srbijom nužno je analizirati sva postojeća, sva dosadašnja postupanja i temeljito pretresti sve pokrenute procese. Nažalost velik broj uopće nije pokrenut i to je ono što članove obitelji najviše boli. Dakle, postoji nekoliko osnova po kojima se te osobe mogu progoniti – rekao je Medved i ponovio kako će tražiti od državnog odvjetništva pokretanje novih postupaka jer je opće poznata činjenica da na teritoriju Republike Hrvatske žive odgovorni, a takvo je ponašanje po njegovim riječima nedopustivo prema žrtvi i prema članovima obitelji tih žrtava.
Nakon obraćanja, voditelj je pročitao svoju pjesmu „Ćaća moj“.
ĆAĆA MOJ
Ti si umra, al’ u meni jesi.
Dobrota te još i danas resi,
Ka’ i gaj ‘tičji poj;
Ćaća moj, ćaća moj!
I prin vengo zemlja tilo uze,
Nisi ima vrimena za suze.
Samo trud, samo znoj;
Ćaća moj, ćaća moj!
Sklopija si svoje brižne oči,
A o tebi korak moj svidoči,
Jer san tvoj – isti kroj;
Ćaća moj, ćaća moj
O, ćaća moj, dobri ćaća,
Tvoje dobro sinu vraćan.
Šta mi zemni život kraća,
Sve te više volin ćaća
O, ćaća moj, dobri ćaća,
Na grobu ti sunce zlaća,
Slova, šta san suzan maća –
O, ćaća moj, dobri ćaća.
Vik ću čuvat plemenite riči,
Koje su mi tepa od rođenja.
Tvoja rič me još i danas liči –
I liči’ će do novog viđenja!
Nakon molitve formirana je kolona na čelu sa barjakom Republike Hrvatske i Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, te vijencom za sve žrtve Ovčare.
Po dolasku na mjesto masovne grobnice Ovčara položeni su vijenci za sve žrtve iste. Vijence su položila brojna izaslanstva – Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, Ministarstvo hrvatskih branitelja predvođeno ministrom Tomom Medvedom, 100%-tni HRVI 1. skupine, Vukovarsko-srijemska županija, Grad Vukovar, udruga udovica poginulih hrvatskih branitelja grada Vinkovaca, udruga maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata, udruga HOS Vukovar, 204. Vukovarska brigada, mještani Škabrnje, te brojne druge udruge i izaslanstva.
Program pod nazivom „Ovčara – vječna rana“ organizirala je Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata.
Himnu Republike Hrvatske izveo je crkveni zbor Vis Damjan iz Vukovara, nakon čega je održana minuta tišine za sve žrtve Ovčare, kao i sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile Domovinskog rata.
„Teško pronalazim riječi za obilježavanje ove tragedije, ovog zla koje je učinjeno. Bojim se…hoću li naći prave izraze, koji su dostojni Onih kojih se danas prisjećamo.
Pitam se, trebam li govoriti o svojim osjećajima, osjećaju tuge obitelji koje pate za nečim neprocjenjivim što su na ovom mjestu izgubili…ili trebam govoriti o njihovoj žrtvi, možda ponosu što su doprinijeli stvaranju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Možda, nakon svega… trebam govoriti o nama koji smo ostali iza njih.
25 godina prošlo je od zločina počinjenog na Ovčari, a sjećanja su još uvijek živa. Kao da su tek nedavno bezdušni krvnici – Jugoslavenska narodna armija i četnici, protivno svakom zdravom razumu, međunarodnim konvencijama i ratnom pravu, svjesno odlučili počiniti zvjerstvo. Zločin kakav se na europskom tlu nije dogodio od Drugog svjetskog rata.
Sjećanja ne blijede jer prijatelji i suborci žrtava pamte njihovo herojstvo.
Ne blijede jer njihove obitelji svakodnevno žive sa osjećajem gubitka. Ne blijede jer – gotovo nitko nije istinski odgovarao za masakr koji je ovdje počinjen. Pravda nije zadovoljena.
Kao vjernici, možemo vjerovati da će krvnike njihova kazna dočekati na drugom svijetu, ali kao građani, obični mali ljudi – možemo se pitati – što je sa ovozemaljskim kaznama? Neznatan broj optuženih, tek šačica osuđenih na minorne kazne…Za unaprijed planiran i izvršen monstruozan zločin.
Sjećanja ne blijede jer su još živi svjedoci toga vremena…ali ne možemo da se ne pitamo – što će buduće generacije misliti o Ovčari? Hoće li žrtve ostati zapamćene i pravovaljano vrednovane u kolektivnost svijesti našeg naroda, ili će biti zaboravljene, marginalizirane ili možda čak sotonizirane u ime nekih “viših” interesa?
Smijemo li dopustiti da se zaborave ljudi čiji su životi brutalno prekinuti samo zato što su voljeli svoje? Što su branili svoje? Smijemo li dozvoliti da se njihova žrtva iskorištava, a zločinci ostaju nekažnjeni? Ako to dozvolimo – trebamo li se pitati – kakvi smo mi onda ljudi? Smije li istina ostati prešućena? Ili se trebamo za nju boriti svim sredstvima?
Ubijeni na Ovčari imali su svoje ime, svoje živote, svoje obitelji, imali su svoje radosti i tuge, svoje uspone i padove. Jednostavno – bili su ljudi – živi ljudi. I sada ih više nema. Nema ih zbog zločinačke velikosrpske agresije. Ni pod koju cijenu ne smijemo dozvoliti da se to zaboravi, jer ono što je učinjeno ne može se poništiti, ali se može spriječiti da se nikada ne ponovi – zbog nas, njihovih obitelji, zbog budućnosti i istine.“ – rekao je voditelj programa Ante Nadomir Tadić Šutra, nakon čega je zbor izveo pjesmu „Moja zemlja Hrvatska“.
Na mjestu masovne grobnice Ovčara okupilo se preko 1500 osoba, te je voditelj pročitao prigodnu pjesmu:
ONI (Fran Mažuranić)
Sagnite glave i pođite šutke
Prignuto, tiho, tom ulicom tamnom
Tiho, na prstima, pođite za mnom.
Ja ću vas vodit kroz ugare puste.
Vodit duž staza, duž beskrajnih cesta
Vodit kroz šume, kroz šikare guste,
Vodit do jednog samotnog mjesta.
Tamo je groblje, jednostavno, skromno,
Križevi strunuli; nema ih više,
Samo su humci još svrstani pomno
Napukli, rahli od vjetra i kiše.
Nikada ovdje ne pale se svijeće,
Niti tu za njih kad zvone se zvona,
Priroda sama tu postavlja cvijeće,
Tužne im grobove kiti tek ona.
Nemojte gazit stog svježu još travu,
Ona iz krvi je niknula njine.
Gledajte šutke i sagnite glavu,
Odajte počast u znaku tišine.
Tu su još brazde, tu lijevci su sivi,
Ovud čelik je orao zemlju,
Ovdje u vatri su stajali divi,
Danas što ispod tih humaka drijemlju.
Oni su mrtvi – al’ priđite bliže;
Vidite tračak taj blijedi i fini;
Čudno to svjetlo, što s groba se diže;
To IDEALI su besmrtni njini.
Vidjeli ste ih – te turobne humke;
Rake heroja,
Što mrijeti su znali.
Pođite sada, al’ pođite šutke!
Znajte da oni i za vas su pali…
Voditelj je nakon pjesme pročitao imena poginulih i nestalih žrtava Ovčare:
Jozo Adžaga, Ismet-Ivo Ahmetović, Vinko Andrijanić, Jadranko Anić-Antić, Krešimir Arnold, Ilija Asađanin, Dražen Babić, Ivan Bainrauch, Tomislav Bajnrauh, Goran Baketa, Stjepan Balaš, Dragutin Balog, Josip Balog, Zvonko Balog, Đuro Balvanac, Boris Banožić, Pero Baranjaji, Branko Barbarić, Lovro Barbir, Đuka Barić, Franjo Barišić, Anđelko-Ivan Barta, Željko Batarelo, Josip Batarelo, Tomislav Baumgertner, Marko Begčević, Željko Begov, Stjepan Bestrcan, Stjepan Bingula, Ringo Bjelanović, Miroslav Blašković, Zlatko Blažević, Ante Bodrožić, Marko Bosak, Dragutin Bosanac, Tomislav Bosanac, Ivan Božak, Zvonimir Bračić, Josip Bradarić, Đorđe Bukvić, Ivan Buovac, Zvonko Bužić, Ivan Crnjac, Zvonimir Čaleta, Ivica Čolak, Mladen Čupić, Stanoja Čupić, Tihomir Dalić, Ivica Dolišnji, Ivan Došen, Martin Došen, Tadija Došen, Josip Dragun, Stanko Duvnjak, Saša Đuđar, Vladimir Đukić, Vinko-Đuro Ebner, Karlo Fituš, Dragutin Friščić, Petar Furundžija, Robert Gajda, Milenko Galić, Vedran Galić, Borislav Garvanović, Zorislav Gašpar, Dragan Gavrić, Siniša Glavašević, Jozo Gojani, Branislav Graf, Dragan Granić, Milan Grejza, Zoran Gruber, Drago Gudelj, Tomislav Hegeduš, Mario Hegedušić, Željko Herceg, Ivan Herman, Stjepan Herman, Nedjeljko Hlevnjak, Nikica Holjevac, Ivica Horvat, Viktor Horvat, Zvonko Ileš, Ivica Imbrišić, Zlatko Ivan, Aleksandar Ivezić, Marko Jajelo, Martin Jakubovski, Tomo Jambor, Mihael Janić, Boris Jantol, Borislav Janjić, Zlatko Jarabek, Ivica Jezidžić, Zvonimir Jovan, Branko Jovanović, Oliver Jovanović, Goran Jularić, Damir Jurela, Željko Jurela, Drago Jurendić, Marko-Josip Jurišić, Pavao Jurišić, Željko Jurišić, Igor Kačić, Josip Kapustić, Krešimir Kelava, Damir Kiralj, Đuro Knežić, Tomislav Kolak, Vladimir Kolak, Duško Kologranić, Ivan Komorski, Bono Kostenac, Borislav Kostović, Ivan Kovač, Mladen Kovač, Zoran Kovačević, Damir Kovačić, Josip Kožul, Ivan Krajinović, Zlatko Krajinović, Ivan Krasić, Drago Križan, Ivica Krezo, Kazimir Krističević, Branimir Kruneš, Zvonimir Lerotić, Tomislav Lesić, Mihajlo Let, Dragutin Lili, Tihomir Lončar, Joko Lovrić, Jozo Lovrić, Branko Lukenda, Marko Lucić, Mato Lukić, Hrvoje Ljubas, Mile Magdić, Predrag Magoč, Robert Majić, Željko Major, Marko Mandić, Zdenko Maričić, Martin Marijanović, Ružica Markobašić, Ivan Mažar, Andrija Međeši, Zoran Međeši, Ohran Merić, Josip Mihalec, Tomislav Mihović, Josip Mikletić, Zdravko Mikulić, Zvonimir Miljak, Ivan Mišić, Mile Mlinarić, Andrija Mokoš, Saša Molnar, Antun Mutvar, Darko Nađ, Franjo Nađ, Ivan Nejašmić, Jean Michael Nicollier, Mufad Omerović, Ivan Oreški, Vladislav Oreški, Tomislav Papp, Željko Patarić, Slobodan Pavlić, Zlatko Pavlović, Mato Perak, Aleksandar Perko, Damir Perković, Josip Perković, Tihomir Perković, Stjepan Petrović, Nikola Pinter, Ivan-Zvonimir Plavšić, Janja Pothorski, Damir Polhert, Branimir Polovina, Vjekoslav Poljak, Stanko Posavec, Tomo Pravdić, Tomislav Prpić, Dmitar Pucar, Ivo Radačić, Ivan Raguž, Milan Rašić, Krešimir Ratković, Marko Ribičić, Salvador Rimac, Karlo Rohaček, Željko Rohaček, Ćeman Saiti, Damjan Samardžić, Tihomir Savanović, Ivan Senčić, Stipan Sotinac, Petar Spasić, Pavao Spudić, Marko Stanić, Željko Stanić, Petar Stefanko, Ivan Stojanović, Ljubomir Stubičar, Stjepan Šarik, Damir Šimenić, Pero Šimunić, Vjekoslav Šindilj, Đuro Šrenk, Dražen Štefulj, Antun Tabaček, Tadija Tadić, Dujo Tarle, Antun Terek, Darko Tišljarić, Ivica Tivanovac, Tihomir Tomašić, Željko Tordinac, Tomislav Tot, Tihomir Traljić, Miroslav Turk, Petar Turk, Dane Tustonjić, Dragica Tuškan, Dražen Tuškan, Branko Ušak, Mirko Vagenhofer, Zvonko Varenica, Vladimir Varga, Mikajilo Vasić, Siniša Veber, Goran Vidoš, Antun Virges, Mate Vlaho, Miroslav Vlaho, Zlatan Voloder, Harllan Von Basinger, Zlatko Vujević, Slaven Vukojević, Rudolf Vuković, Ivan Vulić, Vid Vulić, Zvonko Vulić, Josip Zeljko, Mihajlo Zera, Damir Živković, Goran Živković, Borislav Žugec.
Neka im je vječna slava i hvala!
Zbor Vis Damjan potom je otpjevao pjesmu „Da te samo dotaknem“ nakon čega je voditelj pozvao svećenike da povedu molitvu.
Molitvu kod mjesta masovne grobnice Ovčara vodili su fra Ivica Jagodić, gvardijan i župnik župe Sv. Filipa i Jakova, fra Vjenceslav Janjić, župnik župe Sv. Josipa Radnika i vlč. Dejan Čaplar, župnik župe BDM Kraljice mučenika.
Molitvom i pjesmom „Rajska djeco, kraljice Hrvata“ završen je program na mjestu masovne grobnice Ovčara.
Sudionici mimohoda „Vi ste naš ponos – mi smo Vaša snaga“ potom su obišli mjesto sjećanja „Vukovarska bolnica 1991.“, te muzej u sklopu Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar. Zajednički ručak za sudionike održan je u restoranu Istra u sklopu Memorijalnog centra Domovinskog rata.
Program obilježavanja završen je Svetom misom za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile Domovinskog rata – žrtve Ovčare u crkvi BDM Kraljice mučenika u Vukovaru.
Ovim putem još jednom se zahvaljujemo svima koji su pomogli da se ovaj projekt i obilježavanje realiziraju devetu godinu po redu: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Grad Vukovar, Vukovarsko-srijemska županija, HEP, Grad Gospić, kao i brojne županije i gradovi gdje djeluju Podružnice UDPNHBDR.
Fotografije: Vanja Vidaković i Andrija Krizmanić
