U Vukovaru je 12. kolovoza 2016. godine održana promocija filma „Ćelija za doktoricu“ u organizaciji HDLSKL Centar za istraživanje ratnih zločina, udruge Žene u Domovinskom ratu i grupe „Sunčica“ zlostavljane žene.
Film govori o doktorici Sadiki Biluš, njezinom dolasku u Vukovar i ljubavi prema njemu koja je svake godine bila sve veća. Doktorica Biluš radila je u bolnici Vukovar, te je tamo ostala i kada je počeo Domovinski rat. Vodeći se plemenitim kodom Hipokratove zakletve i veličinom svoga ljudskog srca časno je pomagala svim ranjenicima, civilima i potrebitima u ratnim danima razaranja grada. Zarobljavajući ranjenike i osoblje bolnice neprijatelj je pokazao da ne poštuje Ženevsku konvenciju kao ni Konvenciju o ljudskim pravima. U svom djelovanju u bolnici za vrijeme najtežih stradanja, ona i ostali medicinski djelatnici koji su hrabro ostali u razrušenom Vukovaru, svjedočili su brojnim tragedijama – u to vrijeme imali su između 50 i 100 operacija dnevno, dok je bilo lijekova i ostale potrebne opreme za rad. S vremenom su nažalost ostali i bez toga, grad je bio potpuno odsječen, te opkoljen hrvatskim Srbima i JNA. Ranjenici su svakodnevno pristizali u bolnicu, a medicinsko osoblje je nerijetko moglo samo čekati njihovu smrt – bespomoćno u svojoj moći liječnika da pomogne čovjeku. Doktorica Biluš svjedoči o padu grada Vukovara, te ulasku JNA pod vodstvom Šljivančanina u bolnicu, te strahotama koje su se događale tih dana. Razdvajanje obitelji, muškaraca, žena i djece, odvođenje u nepoznato. I sama je bila zarobljena, prvo u Negoslavcima na višesatnim ispitivanjima, a potom u Srbiji. I sama je prolazila kroz vlastite teške trenutke, te je u jednom trenu pokušala počiniti suicid. Napokon, u prosincu je razmijenjena, te dolazi u Zagreb.
Nakon filma, ispred organizatora HDLSKL Centar za istraživanje ratnih zločina, predsjednik udruge Danijel Rehak uručio je zahvalnice sudionicima filma.
Doktorica Sadika Biluš se zahvalila svima koji su došli pogledati film, te izrazila nadu da ovo neće biti posljednji film o vukovarskoj tragediji – to nam je svima toliko potrebna istina koju moramo ispričati – zbog budućih generacija. Okupljenima se obratila i jedna od organizatorica, Marija Slišković ispred udruge Žene u Domovinskom ratu. Naglasila je kako je kroz djelovanje udruga izdala nekoliko knjiga, te snimila film „Sunčica“ i ovaj – „Ćelija za doktoricu“. Oba filma govore o teškim sudbinama zatočenih i mučenih ljudi, ali istovremeno progovaraju istinu – upravu tu istinu koju danas mnogi pokušavaju prekriti. Na nama je da pričamo i dokumentiramo sve sudbine ljudi iz Domovinskom ratu, kako bi budućnost imala iz čega učiti. Svjedoci smo da su sudionici Domovinskog rata sve stariji, često obolijevaju, umiru – potrebno je da oni ispričaju istinu o Domovinskom ratu dok još mogu. Nemojmo dopustiti da vrijeme napravi svoje, da Domovinski rat i heroji istog padnu u zaborav.
Okupljene su pozdravili i ostali sudionici filma, te redatelj filma gosp. Knez koji je u svojem govoru naglasio da svaki stanovnik Vukovara koji je na bilo koji način sudjelovao u Domovinskom ratu zaslužuje imati film. Na promociji filma okupilo se nekoliko predstavnika udruga proisteklih iz Domovinskog rata, među kojima i predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, Sandra Milić.
Ovim filmom želimo zahvaliti svim djelatnicima vukovarske bolnice koji su svojim radom, svojim nesebičnim žrtvovanjem za ranjene, bespomoćne i nemoćne dali sve od sebe da hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu i građanima grada Vukovara koji su hrabro stali u obranu svoga grada, svoje domovine, svojih obitelji i vlastitog života i kulture, pomognu u najtežim trenucima njihovog života – poručuju organizatori.
