Nakon mise za Domovinu koju su u koncelebraciji predvodili župnik Josip Samaržija i trajni đakon Vjekoslav Uvalić u petrinjskoj crkvi sv. Lovre, u gradskom parku formirana je kolona od nekoliko stotina sudionika koji su se spojili u „Mimohod pobjede, ponosa i sjećanja” i koji je u 10 sati krenuo centrom Petrinje.
Hrvatski barjaci i ratne zastave postrojbi koje su se u Domovinskom ratu borile i 1995. godine oslobodile Grad Petrinju vijorile su se visoko i ponosno u zraku, a u mimohodu su sudjelovala brojna izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata, vojske, policije, Grada Petrinje i Sisačko-moslavačke županije i političkih stranaka.
Noseći brojne barjake podsjetili su nas na pobjedničke kolovoške dane koje nikada i nikako ne smijemo zaboraviti. Tih dana se jako dobro sjeća i Tomo Brkiš iz Petrinje koji nam je kazao kako se osjeća u ove kolovoške dane. „Svakako. I dobro, ali više loše. Kao roditelj poginulog branitelja možete misliti kako se osjećam. I sam sam bio branitelj. Sin mi je stradao u Gromovima. Teški su to osjećaji, moraš se suzdržavati, ne smiješ piti, moraš voditi računa strogo o sebi, inače si skrenuo kud ne treba”, rekao nam je Brkiš.
Predsjednik petrinjske Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Darko Dumbović se sjeća tih pobjedničkih dana kada su ušli u Petrinju, prisjećajući se kako je Petrinja bila zapuštena, prljava i razrušena. „Ulazak u Petrinju nosi velike emocije za sve hrvatske branitelje koji su se ovdje zatekli, bez obzira jesu li bili s područja Petrinje ili iz drugih postrojbi. Petrinja je dobila status tvrdog oraha. Nama i našim obiteljima taj dan ostaje za pamćenje dok god smo živi. Povratak kući je nešto što je za nas bilo veselo i istovremeno traumatično iskustvo. Većina nas nije zatekla kuće onako kako smo ih ostavili. To je pokazatelj da oni koji su se borili protiv Republike Hrvatske, danas pokušavaju skrenuti pozornost prosvjedima jer oni nikada Hrvatsku nisu željeli”, rekao je Dumbović.
Cilj mimohoda je bio Spomenik pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima, gdje su se spojili s mimohodom koji je došao iz Mošćenice, a onda su uz intoniranje hrvatske himne, i minute šutnje za poginule branitelje i uz prigodan program položeni vijenci i zapaljene svijeće, a na kraju je molitvu predvodio đakon Vjekoslav Uvalić. Zastavu Republike Hrvatske kod spomen-obilježja podizali su djeca poginulih hrvatskih branitelja, članovi Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata.
Izvor: portal53.hr
