U sklopu Susreta djece i obitelji poginulih, smrtno stradalih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, djece hrvatskih branitelja te članova njihovih obitelji koji su se održali u Dugoj Resi od 18. do 20. rujna 2026. godine u organizaciji nacionalne Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, održana je edukativno-interaktivna radionica „Krug podrške – mentalno zdravlje i kvaliteta života“, a koju je vodila stručna suradnica udruge Emina Baldasari, dipl. psiholog – psihoterapeut prof.
Krug podrške – kada briga o mentalnom zdravlju postane zajedničko iskustvo
Mentalno zdravlje nije samo pitanje kako se osjećamo kada je teško. Ono je i pitanje kako živimo, s kim dijelimo život, prepoznajemo li vlastite potrebe i znamo li potražiti podršku kada nam je potrebna. Upravo o tim temama razgovaralo se na psiho-edukativnoj i interaktivnoj radionici – „Krug podrške – mentalno zdravlje i kvaliteta života“* .
Radionica je osmišljena kao prostor u kojem se o mentalnom zdravlju nije samo govorilo, nego ga se istraživalo kroz razgovor, iskustvo i interaktivne vježbe. Cilj je bio potaknuti sudionike da zastanu, pogledaju vlastite svakodnevne obrasce, prepoznaju ono što ih podržava, ali i ono što ih iscrpljuje, te osvijeste koliko na kvalitetu života utječu naši odnosi, način na koji se nosimo sa stresom i spremnost da brinemo o sebi.
Umjesto klasičnog predavanja, sudionici su bili aktivni sudionici procesa. Kroz različite vježbe i razgovor imali su priliku promišljati o vlastitim potrebama, osobnim snagama, izvorima podrške i načinima na koje reagiraju u zahtjevnim životnim situacijama.
*Atmosfera je bila otvorena, pozitivna i vrlo interaktivna.* Sudionici su aktivno sudjelovali, razgovarali, razmjenjivali iskustva i, kroz pojedine zadatke, prepoznali neke vlastite obrasce kojih možda nisu bili u potpunosti svjesni.
Jedna od važnih poruka radionice bila je da **briga o mentalnom zdravlju ne počinje tek onda kada nastane problem**. Ona se gradi svakodnevno – kroz odnose koje njegujemo, granice koje postavljamo, način na koji razgovaramo sami sa sobom, vrijeme koje izdvajamo za sebe i spremnost da prihvatimo ili pružimo podršku.
Što su sudionici “ponijeli” sa sobom?
Radionica je otvorila prostor za brojna osobna osvještavanja. Sudionici su prepoznavali vlastite načine reagiranja na stres, izvore podrške na koje se mogu osloniti, ali i područja života kojima je potrebno posvetiti više pažnje.
Posebna vrijednost bila je u tome što se kroz zajednički rad pokazalo koliko **razmjena iskustava može biti podržavajuća**. Spoznaja da se i drugi ljudi susreću sa sličnim dilemama, pritiscima i izazovima može biti važan korak prema osjećaju povezanosti i pripadanja.
Radionica je završila u pozitivnom ozračju, uz dojam da su sudionici dobili ne samo nova znanja nego i **nekoliko konkretnih promjena koje mogu provesti u svakodnevnom životu**:
Što me podržava?
Što me iscrpljuje?
Koje obrasce želim bolje razumjeti?
I što mogu učiniti za sebe već danas?
Upravo u tome i jest smisao *„Kruga podrške“* – stvarati prostor u kojem možemo učiti o sebi, razgovarati s drugima i podsjetiti se da briga o mentalnom zdravlju nije luksuz, nego važan dio kvalitetnog života.
Aktivnost je održana uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u sklopu Nacionalne sustavne podrške te Ministarstva hrvatskih branitelja i Grada Vukovara.
