Knjiga o Vukovarskoj bolnici govori i o povijesnim odnosima Hrvata i Srba na tom području, o ratu, o patnjama naroda, o nesebičnom i herojskom radu liječnika od kojih je, primjerice jedan, kontinuirano u operacijskoj dvorani proveo 89 dana, a drugi je da mu se pacijentica ne bi pothladila prostor zagrijavao sušilom za kosu. Upravo je spašavanje života te pacijentice, teško ranjene bebe stare svega 6 mjeseci, povod pisanja ove knjige.
Autor je istaknu kako je Vukovarska bolnica bila svjetionik te je na jedan način pružala mogućnost onima koji su htjeli uploviti luku razumijevanja. No pazila je i da se ljudi ne nasuču na hridine zla, nažalost te hridine nisu uspjeli svi izbjeći i doživjeli su moralni, politički i svaki drugi brodolom.
Nakladnik dr.sc.Trpimir Goluža, inače predsjednik Hrvatske liječničke komore, smatra da društvo nije dovoljno učinilo da bi se vrijednost pretočila budućim generacijama, odnosno da bi je napravili vrijednim nasljeđem budućim generacijama. I nismo dovoljno napravili kako bi istina i činjenice vezane uz stvaranje države oblikovali u povijest koju će učiti buduće generacije. Zato je napisana i ova knjiga, pri čemu je povod bilo svjedočanstvo medicinske sestre koja mu je ispričala priču o najmlađoj pacijentici vukovarske bolnice, šest mjesečnoj djevojčici koja je ranjena u skloništu
O knjizi je govorila i predsjednica saborskog odbora za zdravstvo dr.Ines Strelja Linić, Marija Selak sa zagrebačkog filozofskog fakulteta i Ivica Mataija, ravnatelj Državnog arhiva u Gospiću koji je održao još jedan govor za pamćenje.
