U Varaždinu je 30. kolovoza 2023. godine obilježen Međunarodni dan nestalih osoba i Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu u organizaciji Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja. Suorganizator obilježavanja bila je Udruga zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Varaždinske županije, a partneri Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata RH i Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata RH.
Program obilježavanja počeo je polaganjem vijenaca i odavanjem počasti poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata kod Križa branitelja na Gradskom groblju Varaždin, nakon čega je služena Sveta misa u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.
Središnji program obilježavanja održan je na Kapucinskom trgu u Varaždinu. Uz članove mnogobrojnih braniteljskih udruga, Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata i Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata te Udruge obitelji zatočenih i nestalih branitelja Varaždinske županije obilježavanju su nazočili i izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, potpredsjednik Vlade RH i ministar branitelja Tomo Medved, izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića brigadirka Gordana Garašić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića župan Varaždinske županije Anđelko Stričak, gradonačelnik Grada Varaždina dr.sc. Neven Bosilj, predsjednik Gradskog vijeća Grada Varaždina Lovro Lukavečki, izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, izaslanik gradonačelnika Grada Vukovara Ivana Penave, član Savjeta za branitelje Zlatko Zaoborni, izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa Robert Markt sa suradnicima, predstavnici brojnih ministarstava, gradova, institucija, bolničkih centara koji provode identifikacije posmrtnih ostataka iz Domovinskog rata, predstavnica Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva te brojne udruge proistekle iz Domovinskog rata, među kojima su bili i predstavnici Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata – Podružnice SDŽ i VSŽ te Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata grada Sinja i Cetinske krajine te dopredsjednica udruge Dragica Hrgović.
“Gledao sam ga kako odlazi, to jutro 11. rujna 1991. godine, jutro koje mi je promijenilo život. Rekao je da ide braniti domovinu. Dao nam je tri kratka poljupca – mami, mom mlađem bratu i meni. Mama je plakala. Još povremeno osjetim njegovu ruku na kosi. Čekao sam ga danima. Vukovar je pao. Imao sam tad 10 godina i bio sam prisiljen naučiti što su bol, strepnja i nada. Sljedećih godina uslijedila su tapšanja po ramenu, bit će sve u redu, govorili su. Ali nije. Mama je tražila tatu, a ja sam zadaće pisao sam. Mama je bila hrabra žena. Nikad nije rekla da joj je teško, a bilo je. Odrastao sam, a ne znam kako je to imati tatu, dobiti njegov savjet, da li bih bio isti ovakav čovjek da je on živ. Moja mama je umrla ne saznavši sudbinu mog oca, ali brat i ja nastavljamo ga tražiti. Ove su obitelji, ova okupljanja, moja najveća podrška, oni me razumiju”, rekao je u suzama Dalibor Đurđek, predsjednik Udruge nestalih Varaždin, na otvaranju Dana sjećanja na nestale u Domovinskom ratu i Međunarodnog dana nestalih osoba.
Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu organizirao je Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja s partnerima, a predsjednica Saveza Ljiljana Alvir naglasila je da zajedništvo i ustrajnost u potrazi za nestalima, u suradnji s državnim institucijama, ulijevaju nadu da će doći do posmrtnih ostataka. „Onima koji znaju istinu o nestalim osobama želim poručiti da skinu taj teret sa svojih leđa, sa svoje savjesti, da pomognu obiteljima, kako bi se prekinula naša kalvarija potrage, ali kako bi i oni mogli mirnije zaspati i ne biti sudionici zločina. Skrivanje istine o nestalima je zločin koji traje”, poručila je Alvir.
Predsjednica Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata RH Julijana Rosandić u svojem govoru spomenula je i djecu ubijenu u Domovinskom ratu koja nikome nisu bila kriva, a svejedno nisu bila pošteđena zločina koje je počinila agresorska vojska.
Predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Sandra Rapčak Škomrlj održala je također emotivan govor te iznijela i zahtjeve obitelji nestalih osoba iz Domovinskog rata kao i prenijela poruku djece poginulih i nestalih branitelja koji nikada neće odustati od traženja istine i nestalih osoba:
„Nižu se godina za godinom, prošle su gotovo pune 32. Nažalost, sve nas je manje. Ipak, jako dobro pamtim sva vaša lica, vaše poglede, geste, vidim u njima more tuge po kojoj se međusobno prepoznajemo. Pamtim i lica onih koji više nisu među nama, njihove su tuge sada naše. Kako drugima opisati taj osjećaj, tu duboku, tešku i neprolaznu bol s kojom živimo toliko dugo?
Riskirajući da vam budem dosadna, zamolit ću vas da zastanete s vašim mislima i razgovorima. Molim vas da na kratko sklopite oči i zamislite svoje najmilije, svoju djecu, roditelje, članove obitelji… Prisjetite se svih lijepih trenutaka koje ste proveli zajedno, radosti dok ste gledali svoje dijete kako raste i postaje odrastao čovjek. Zamislite vaše veselje kao roditelja kada vam se dijete odluči zasnovati vlastitu obitelj, pa kada vam javi da ćete postati djed ili baka… Sjetite se njih, koje najviše volite… A onda… Zamislite kako gledate u agresora koji bez milosti, odvodi vaše dijete… Kako vas doziva kći… Razdvajaju vas dok bolni krici kidaju oblake… Zamislite kako u djeliću sekunde ostajete bez sina, oca, supruga, brata… Zamislite da ih više nema. Možete li? Godine se nižu, lete, za sretnije ljude se život nastavlja, a vi i dalje ne znate gdje su vaši najmiliji… Ne znate što se s njima dogodilo… Tuga vas je obuzela i ne pušta vas.
A tuga… Ona je kao ružan san iz kojeg se ne možete probuditi. Tuga je svaki trenutak kada se pitate „zašto?“, a nemate odgovora na to. Tuga je nostalgija za prošlošću i svim onim lijepim trenucima i uspomenama koje ste zajedno stvarali. Tuga je duboka bol u nama za koju ne znaš točno gdje boli, ali te cijelog razara. Tuga je osjećaj da je s Njima otišao dio tebe. Tuga je bolna spoznaja da je tebi, meni, cijeli svijet stao, a ostatak svijeta ide dalje neozlijeđen. Tuga je strah od praznika i drugih posebnih događaja jer će neke stolice zauvijek ostati prazne. Tuga te protrese, izbaci iz komfora sigurnosti i na vidjelo pokazuje tvoju ranjivost.
No, jednako tako, tuga vas može natjerati da osjetite bijes i preispitate sami sebe. Da preispitate druge. Trideset i dvije godine molimo, šaljemo apele, pregovaramo, a još uvijek smo daleko od istine o našim najmilijima. Trudimo li se dovoljno? Jesmo li naivni ako i dalje pokušavamo, iako već unaprijed znamo da nam druga strana ne želi dati podatke koje posjeduje? Štoviše, oni koji su započeli rat i počinili monstruozna zlodjela, danas izigravaju žrtve.
Znamo da potrebne informacije posjeduje vlast u Srbiji, znamo da ih znaju i Srbi koji slobodno žive u Hrvatskoj, ali i mnogim drugim zemljama. Nitko ih nije osudio za zlodjela koja su nam učinili, no ni to im nije bio motiv da pokažu malo ljudskosti i otkriju nam gdje su grobnice naših najmilijih. I upravo stoga, pitam se, pitam vas, nije li došlo vrijeme da počnemo zahtijevati, a prestanemo moliti? Zahtijevati od osoba na političkim funkcijama iz redova srpske nacionalne manjine da iniciraju i pokrenu razgovore sa svojim sunarodnjacima kako bi dobili potrebne informacije o nestalima? Zahtijevati od Vlasti Republike Srbije da napokon dostave sve potrebne dokumente i informacije o nestalim osobama jer više ne želimo slušati lažna obećanja i gledati lažne humaniste i dobrotvore od kojih na kraju ne dobijemo ništa? Zahtijevati istinu?
Lažnih obećanja i dobrotvora s druge strane dovoljno smo se naslušali i nagledali. Unatoč mnogim pokušajima i zahtjevima vlasti Republike Hrvatske i Ministarstva hrvatskih branitelja, od Republike Srbije nismo dobili ništa.
Moramo ustrajati na oštrim zahtjevima jer smo na vlastitoj koži okusili sve užase rata, gubitka člana obitelji i godine traženja.
Odrasla sam bez oca, a agresor mi je oduzeo ne samo njega, već i uspomene koje smo mogli imati. Danas, kao odrasla osoba, nemam sjećanje na vlastitog oca, ali imam pravo zahtijevati istinu. To mi je i dužnost, zbog svih vas koji tražite vaše najmilije, osobito zbog svih onih koji su preminuli, kao i moj djed, a da istinu o sudbini svoga djeteta nisu uspjeli saznati.
Već 32 godine, u miru vodimo tešku bitku kojoj se, nažalost, kraj ne nazire. Ipak, ne kažu uzalud da najteže bitke vode najjače osobe. Zahvaljujemo svakom pojedincu i svim institucijama koje su godinama uz nas dok tražimo naše najmilije. Mi ćemo se i dalje boriti i inzistirati na rješavanju pitanja nestalih osoba, zbog nas, ali i zbog naše djece, da budućim generacijama ne ostavimo teret prošlosti. Mi nećemo odustati!“ – poručila je Sandra Rapčak Škomrlj, predsjednica UDPNHBDR RH.
Obiteljima su se obratili i gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj te župan Anđelko Stričak naglašavajući važnost Varaždina i njegovih branitelja u obrani Hrvatske. “22. rujna 1991. godine počeli su varaždinski dani rata. 185 poginulih Varaždinaca dalo je živote diljem Hrvatske. 92 poginula pripadnika 7. gardijske Pume. Nećemo se umoriti od traženja naših branitelja”, istaknuli su.
Izvršni direktor Hrvatskog Crvenog križa Robert Markt u svojem govoru istaknuo je ulogu Crvenog križa u traženju nestalih osoba od 1991. godine do danas te istaknuo da će obitelji i udruge uvijek imati njihovu potporu te da će Hrvatski Crveni križ i dalje ulagati velike napore kako bi se što prije riješio problem velikog broja nestalih osoba te da se nada da ćemo dočekati dan kada ćemo riješiti i zadnji slučaj, a obitelji pronaći svoj mir.
Ministar Tomo Medved podijelio je potom braniteljske zahvalnice svim zdravstvenim institucijama koje sudjeluju u identifikaciji ekshumiranih posmrtnih ostataka pa su tako zahvalnice dobili Memorijalna bolnica “Dr. Juraj Njavro” Vukovar, KBC Osijek, Medicinski fakultet Sveučilišta u Osijeku i Zagrebu te Klinički bolnički centar Split.
„I danas smo ovdje iz Varaždina pozvali Srbiju da dostavi informacije o sudbini nestalih osoba jer možemo biti brži ako dobijemo saznanja o lokacijama bilo pojedinačnih, bilo masovnih grobišta”, kazao je ministar Medved poručivši Srbima neka se ohrabre i dostave informacije.
„Mi ćemo u suradnji s obiteljima i udrugama nastaviti predano, odgovorno i ustrajno raditi na pronalasku svih naših nestalih osoba, sve dok i posljednju osobu s popisa ne pronađemo, identificiramo i predamo obiteljima da imaju mjesto gdje se mogu pomoliti i zapaliti svijeću za svoje najmilije” – poručio je Tomo Medved, potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja.
Odlazak članova UDPNHBDR na Međunarodni dan nestalih osoba i Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu održan je uz financijsku potporu Ministarstva hrvatskih branitelja i Grada Vukovara.
