Danas je u Sinju obilježena 28. obljetnice pogibije petorice pripadnika Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brg. ZNG-a, hrvatskih branitelja Branka Fridela, Borisa Kekeza, Davora Šabića, Mladena Škalica i Bojana Vojvode, koji su poginuli u padu zrakoplova AN-2 na današnji dan 1992. godine u sinjskom naselju Šimci.
Obitelji, prijatelji, suborci poginulih zrakoplovaca sudjelovali su na župskoj misi u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske koju je predvodio župnik fra Perica Maslać, gdje su se u molitvima prisjetili hrvatskih poginulih branitelja. Nakon toga uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod spomen obilježja ‘Slomljeno krilo’ u Šimcima.
Vijence su položili članovi obitelji poginulih branitelja, izaslanstvo Gardijske meharizirane brigade HV, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i vojarne 126. brigade HV-a predvođena brigadirom Ivanom Jenjićem, pukovnikom Stjepanom Stepićem i satnikom Predragom Modrićem.
Vijence su položili i ratni zapovjednici i pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda na čelu s brigadirom u miru Matkom Raosom, članovi Udruge veterana 4. GBR s predvođeni predsjednikom Hrvojem Pupićem, saborski zastupnik Miro Bulj, izaslanstva SDŽ, Grada Sinja i Općine Otok predvođeni dožupanom Lukom Brčićem, gradonačelnicom Sinja Kristinom Križanac i Nediljkom Lacom. U ime grada Splita vjenac je položio Roko Vranić. Vijence su kod spomen obilježja položili i izaslanstvo MUP -a predvođeno Ivicom Franićem, načelnikom Sektora policije PU splitsko-almatinske i Mislavom Filipovićem Grčićem, načelnikom PP Sinj, kao i predstavnici ostalih udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja Cetinskog kraja i SDŽ te aero klubova Sinja i Splita.
Molitveni obred predvodio je vojni kapelan 93. zrakoplovne baze Zadar don Ivo Topalović.
U izjavi za Hit radio i Feratu ratni zapovjednik Samostalnog zrakoplovnog voda, brigadir u miru Matko Raos je kazao:
‘Ja sam to doživio kao jednu veliku tragediju koja se dogodila, praktički, u drugom letu, kada je trebala početi obuka pilota Samostalnog zrakoplovnog voda. Dan je bio kao i danas, bez oblačka, samo je bilo hladno. Tako je sudbina htjela. Fale nam svaki dan. U mojim mislima su svaki dan, baš svaki. Za mene je ovo sveto mjesto. Nisu jedini, ima naših branitelja, naročito iz 4. brigade, koji su svoje živote dali baš kao i oni.’
Počast svojim kolegama suborcima odao je i jedini preživjeli u nesreći od prije 28 godina Zvonko Kovačević, koji je nakon stradavanja nastavio svoje djelovanje u OSRH kroz 4. gardijsku brigadu, gdje je bio sve do umirovljenja, a sada je na dužnosti predsjednika Aero kluba Sinj.
‘Kada smo zapeli u dalekovode, dolje južnije od ovoga mjesta 400 – 500 metara, u zraku nam se polomilo lijevo krilo i mi smo ovdje udarili zemlju. Neko sam vrijeme bio bez svijesti, noga mi je bila prekliještena limovima, a kada sam se osvijestio i uspio ustati, avion je već bio pun dima i nikoga nisam uspio vidjeti od mojih suboraca. Neke sam od njih zvao imenom, no nitko se nije čuo. Tada sam nogama probio trup aviona, na mjestu na kojem je bio napukao i izvukao se na livadu. U međuvremenu su došli mještani iz Šimaca i odvukli me nešto dalje. Tada je avion planuo, izgorio je vrlo brzo. Nakon oporavka u bolnici vratio sam se u svoju brigadu’, kazao je Kovačević.
