U Vukovaru je 16. ožujka 2016. godine održan okrugli stol „Samoubojstvo hrvatskih branitelja i uzroci smrti hrvatskih branitelja“, u organizaciji Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, Grada Zagreba i Opće županijske bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana, a na kojem su bili i predstavnici Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata.
U uvodnom govoru mr.sc. Vesna Bosanac istaknula je „da je vukovarskoj bolnici čast i zadovoljstvo biti suorganizator ovog okruglog stola s Gradom Zagrebom i Memorijalnim centrom Domovinskog rata Vukovar. Bolnica je skrbila o braniteljima još za vrijeme Domovinskog rata, a nakon povratka u Vukovar djelatnici bolnice dočekali su branitelje i njihove obitelji i skrbe o njima, a vrata vukovarske bolnice uvijek će biti otvorena za njih.“
Izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba gospođa Vesne Helfrih nazočne je pozdravila u ime gradonačelnika Grada Zagreba gospodina Milana Bandića i izrazila zadovoljstvo što će iskustva Gradskog ureda za branitelje Grada Zagreba podijeliti u svrhu što kvalitetnijeg života i rada branitelja.
Ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar Zoran Šangut pozdravio je nazočne i izrazio da očekuje od Vlade RH, županija i gradova uključivanje u rješavanje pitanja branitelja i njihovih obitelji kako bi se broj samoubojstava hrvatskih branitelja smanjio.
Nakon uvodnih riječi organizatora, nazočnima se obratio mr.sc. Zoran Komar, ugledni psiholog, jedan od autora studije “Samoubojstva hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj” koju je financirao Gradski ured za branitelje Grada Zagreba. Upravo njegovo istraživanje pokazalo je brojne podatke koji šokiraju. U Republici Hrvatskoj imamo 12748 poginulih hrvatskih branitelja, 58109 ratnih invalida, preko 18000 ljudi bilo je zatočeno i nestalo, preko 100000 ljudi je prognano iz svojih domova. Ovi podaci doveli su do šokantnog podatka da je čak 25% stanovništva najviše traumatizirano ratnih zbivanjima, dok je jedan branitelj u prosjeku doživio oko 15 traumatskih iskustava (ranjavanje druge osobe, smrt suborca, raskomadana tijela itd.). Veliki problem hrvatske branitelje zadesio je i nakon rata, a što je gospodin Komar podijelio u nekoliko faza. Prva faza je faza „medenog mjeseca“ kada su diljem Hrvatske organizirani brojni svečani dočeci za hrvatske branitelje, narod je slavio njihovu hrabrost, pobjedu, njihovu žrtvu za slobodom cijele nacije. Ubrzo nakon toga dolazi do faze „otrežnjenja“ kada od tog istog naroda dolazi do raznih prozivki, da su to lažni branitelji, treba im ukinuti mirovine, vratiti ukradeno.. i posljednja faza, faza „negacije“ kada se mogla čuti izjava „nama je Domovinski rat još uvijek važniji od ekonomije“. Upravo ovakve situacije dovele su do niza problema s kojima se danas branitelji nose, pa je gospodin Komar iznio i sljedeće podatke, u Republici Hrvatskoj prema evidencijama imamo 504864 hrvatska branitelja, od kojih je 7097 poginulih, 513 nestalih, 44799 umrlih, 2734 ih je počinilo samoubojstva; dok su za Vukovarsko-srijemsku županiju podaci sljedeće: 26168 hrvatskih branitelja, od kojih 1109 poginulih, 281 nestalih, 3704 umrlih, a 121 počinio je suicid.
Kad govorimo o samoubojstvima hrvatskih branitelja, najviše samoubojstava počinili su branitelji u Gradu Zagrebu, čak 321 hrvatski branitelj; međutim, ako gledamo samoubojstvo hrvatskih branitelja prema postotku, odnosno ako uzmemo omjer hrvatskih branitelja i hrvatskih branitelja koji su počinili suicid, onda su najporažavajući podaci u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, čak 40,5%, što nam pokazuje da je svaki deseti branitelj danas pokojni, a svaki stoti počini suicid.
Od 1991. godine do 2014. godine bilježi se stalan porast samoubojstava hrvatskih branitelja, što dovodi da danas imamo situaciju da se godišnje ubije čak 150 hrvatskih branitelja, što se tiče Vukovarsko-srijemske županije taj broj kreće se oko 9 hrvatskih branitelja godišnje.
Ako usporedimo hrvatske branitelje, sa običnim civilima u Republici Hrvatskoj, onda možemo vidjeti da se kod hrvatskih branitelja broj samoubojstava stalno povećava, dok kod civila opada. Po postotku, više se ubijaju muškarci, a gledano na kategorije, u najnepovoljnijem položaju su HRVI, i to najviše s 60-80% invaliditeta i 90-100%. Gospodin Komar se također osvrnuo na ono što Republika Hrvatska daje hrvatskim braniteljima danas, te je izdvojio četiri prava, a dok smo s druge strane svjedoci svakodnevnog prozivanja društva i medija kako upravo hrvatski branitelji uživaju brojne povlastice. Takve situacije dovode do pitanja, gdje su hrvatski branitelji danas? Kod ove skupine prisutan je i danas povećan pobol, najviše od raznih karcinoma. U Hrvatskoj imamo nekoliko veteranskih bolnica, ali koje nisu u cijelosti prilagođene potrebama hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Govoreći o tome, dolazimo do zaključka kako je nužno cijeli sustav mijenjati od početka.
Što su hrvatski branitelji dobili 25 godina nakon početka Domovinskog rata? Svakodnevne misli „ja sam sam“, „ja sam na teret drugima“, osjećaji krivnje, prozivanje za brojne povlastice … što dovodi do samoubojstava.
Kao moguće rješenje gospodin Komar vidi upravo u braniteljskim i stradalničkim udrugama, među njihovim suborcima i članovima obitelji. U Hrvatskoj danas imamo veliki broj psihijatara, psihologa i psiho-savjetnika, među kojima i hrvatskih branitelja, a koji su obučeni da svoja znanja prenose na druge, kako bi smo mi, koji neposredno radimo s ovom populacijom, mogli uvidjeti rane znakove određenih problema, te pokušati razgovarati s njima. U kriznim situacijama svakako treba potražiti stručnu pomoć, no naglasak je upravo na onome što danas mi možemo učiniti jedni za druge.
Za kraj, napomenuo je da je u Hrvatskoj rađeno nekoliko istraživanja o hrvatskim braniteljima, međutim, istraživanje o problematici članova obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja institucije nisu provodile, a kod te populacije podaci su jednako poražavajući.
Nakon predavanja gospodina Komara, predavanja su održale i predstavnice grada Zagreba, a koji su provodili vlastita istraživanja. Većina hrvatskih branitelja danas umire od karcinoma. Grad Zagreb već dugi niz godina provodi program besplatnih sistematskih pregleda za hrvatske branitelje, održava razne radionice za njih, te članove njihovih obitelji, preventivne onkološke preglede. Problem hrvatskih branitelja danas, kao i cjelokupnog društva je nezaposlenost. Upravo tom problemu su se također odlučili posvetiti i sami, pa tako za hrvatske branitelje provode razne radionice izrade projektnih ideja, samozapošljavanja, poticaja za otvorenje obrta; godišnje izdvajaju milijun kuna za edukacije i liječenje u toplicama.
Svoje rezultate istraživanja predstavila je i dr. Mirjana Semenić Rutko, pod nazivom „zdravstvena slika branitelja i njihovih obitelji 24 godine poslije“. Istraživanje je to koje se provodilo putem liječničkih ordinacija, a koje je ukazalo na veliki broj pobolijevanja u područjima ratnih zbivanja, a koja su ostavila trag na našim životima, pogotovo je tu izdvojila osobe koje danas još uvijek tragaju za svojim najmilijima, te se nose s velikim stresom i traumama. Od 2008. godine do danas, prisutno je povećanje oboljenja od malignih bolesti (u 2008. godini imali smo 140 hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, a u 2012. godini čak 980 osoba).
Kratko izlaganje o radu s hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji imala je i gospođa Gordana Kurtović, koja radi u Odjelu za hrvatske branitelje pri Uredu državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ured u Vukovaru. Oni se u svom svakodnevnom radu susreću sa brojnom problematikom ove populacije, a žalosti da skoro pa i nema dana da u Vukovarsko-srijemskoj županiji nema barem jedan ukop hrvatskog branitelja.
Okrugli stol svojim kratkim predavanjem zatvorila je dr. Vesna Bosanac, koja se osvrnula na ratnu bolnicu u Vukovaru, te ono s čim se se hrvatski branitelji nosili tada. Upravo oni su ostali hrabro braniti svoj dom, iako je veliki broj njih ranjavan, neki i po nekoliko puta, no to ih nije spriječilo. U ratnim uvjetima sredstva pomoći su bila ograničena osoblju u bolnici, mnogi hrvatski branitelji su se na bojištima susretali sa raznim traumatskim iskustvima, a što je dovelo do ostavljanja dugoročnih posljedica na njihovo psiho-fizičko zdravlje danas, prije svega razne traume s kojima se oni i danas nose.Također, istaknula je da država ne čini dovoljno da se braniteljima vrati dignitet i podigne kvaliteta života.
Ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar Zoran Šangut rekao je da će Memorijalni centar Domovinskog rata i u budućnosti surađivati s Gradom Zagrebom i vukovarskom bolnicom te organizirati skupove i skrbiti o hrvatskim braniteljima ne samo u Vukovaru nego i u cijeloj Republici Hrvatskoj.
Izvor fotografija: Hrvatski radio Vukovar, Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar
