Večer domoljubne poezije

U Vukovaru 07. Studenog 2015 organizirana je VEČER DOMOLJUBNE POEZIJE, prigodom koje je prvenstveno održana minuta šutnje za sve poginule, mučki ubijene, umrle od posljedica rata, one koji su sami sebi presudili jer se nisu mogli nositi s boli koju su podnijeli kao i svim nestalim braniteljima za kojima još uvijek tragamo, uz izraze vječne hvala za slobodnu i neovisnu državu.

U večeri poezije prisjetili smo se kako studeni za vukovarce ima poseban značaj, on sa sobom nosi mnoga sjećanja, ona smiješna u ludim pothvatima očuvanja glave na ramenima, ona sjećanja zahvalnosti Bogu na našim najbližima koje je sačuvao uz nas, u čijoj bliskosti danas možemo uživati i s njima dijeliti sreću i tugu, ali jednako tako studeni nam nosi i ona tužna sjećanja, na sve drage ljude koje je  ludilo rata okrutno oduzelo prije – sada već 24 godine.

No, također kako godine za tolike užase nisu mjerilo zaborava. Mi u udruzi možemo tome posvjedočiti svojim primjerima, primjerima djece koja su ratu gledala u oči ne znajući u što gledaju. Tek s godinama sazrijevanja možemo shvatiti što smo tada vidjeli i zaista, danas to izgleda daleko strašnije, čak i realnije nego tada, jer sada se uokviruje u punu sliku sagledanu očima odrasle osobe. Također iste 24 godine daleko ojačava bol obitelji koja i dalje traga za svojim najmilijima, obitelji koja po završetku mimohoda 18og sjetno ogledava tuđe grobove nemajući onaj svoj, na kojemu po završetku sjećanja na tragediju vukovara može  svoje misli uputiti slici na spomeniku i u tišini ponijeti misli na voljenu osobu.

Studeni je uvijek poseban u gradu Vukovaru,… najviše nas boli razjedinjenost koja nam je nametnuta u svim segmentima današnjeg društva, zato smo mu ovom večeri podarili jedan drugačiji početak. Jedan novi početak, da mu zajedno krenemo u susret uz poeziju, uz stihove koje su mu podijelili autori knjiga, autori koji su se borili protiv zaborava, koji su svoju tugu, svoje traume, svoje doživljaje rata prenijeli na papir i zauvijek ga utemeljili u povijest za neke nove generacije.

Upravo zato dali smo mu značaj poezijom, kao novi početak obilježavanja, kao promjenu kroz sve ove godine, jačanje na zajedništvu i pomak ka boljoj budućnosti.

Ispred UDPNHBDR-VSŽ zamolili smo sve okupljene da mržnju stave u drugi plan, a ponos u prvi, te da studeni u svojoj boli dočekamo zajedno. Više puta napomenuto je kako mržnja uništava samo i jedino onoga koji ju odašilje, a svakako ne onoga komu je odaslana.

Večer Vukovarske poezije otvorena je uz dobrog duha rata, slavnog i neponovljivog Sinišu Glavaševića, čiji je glas parao granice ratnog Vukovara vapeći za spasom, nastavljena je uz “Bili smo najbolji” – knjiga Pjesmom protiv zaborava, prvi zbornik domoljubne poezije u izdanju Udruge braniteljica Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije; “Ratni put” – knjiga Pjesmom protiv zaborava, drugi zbornik domoljubne poezije u izdanju Udruge braniteljica Domovinskog rata VSŽ. “Godine prolaze, a bol i tuga sve su veći” – Snaga ljubavi:činiti dobro, u izdanju Udruge žene u Domovinskom ratu. Svjedočanstvo 1 i Svjedočanstvo 2 – knjiga “Sunčica”, svjedočanstva silovanih žena u Domovinskom ratu iz Vukovara i Sotina. “Tonem u san” autorice Sandre Milić – kćer nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, i “Jorgovan” autorice Sanje Jurišić, čija je majka poginula civilna žrtva Domovinskog rata iz Vukovara – knjiga „Možda te pjesmom probudim iz sna“ u izdanju Udruge djece poginulih i nestalih hrv. branitelja Dom. rata – Podružnica Sisačko-moslavačke županije. “HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca” – svjedočanstvo Ivice Jurčana iz Bogdanovaca; knjigu izdao Damir Markuš – Kutina. “Vukovarska priča” autor Saša Barišić – sin poginulog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, “Putovima ratnog Vukovara” autorica Jelena Zera Gavrić, kćer poginulog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – knjiga Krhotine djetinjstva u izdanju Udruge žene u Domovinskom ratu – Zadar. “Ne, nisi ratniče otišao u zaborav” autora Krešimira Šimića, sin poginulog hrvatskog branitelja, knjiga Suze moje duše u izdanju Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Te također i popularni vukovarski roman „Crni kaput“ Tanje Belobrajdić, koji je osobno Tanja emotivno predstavila uveličavši nam ovu emotivnu večer.

Naši autori domoljubne poezije, svjedočanstava prošlosti za budućnost bez zaborava također su naš ponos, ponos koji ima snagu za daljnje pisanje, za održavanje sjećanja, na sve poginule, na sve nestale, na sve znane i neznane heroje, na protekle boli, proživljene traume. Veliko im hvala na svakoj riječi za buduće generacije.Večer je zaključena pjesmom Oni, Petra Dragojevića prilikom koje su članovi UDPNHBDR – VSŽ svim sudionicima podijelili bijele ruže, kao simbol mira i nevinosti žrtava rata, uz zamolbu da ju ponesu sa sobom i zapamte kako u mukama studenog, u patnjama boli i teškim sjećanjima nisu sami. Zajedno smo u tome, svaki vukovarac nosi svoju bol, a zajedno je možemo lakše ponijeti dalje..

Po završetku okupljeni su se uputili prema Križu kod Vuke gdje je simbolično pušteno 20 bijelih lanterni u zrak, za dvadeset godina mira, da nam mir i jedinstvo potraju u Hrvatskoj i dušama branitelja i stradalnika okrutnog rata.

Podijeli ovaj tekst:

Posljednje dodano