Na Dušni dan, 2. studenoga 2014.god., simbolično je predstavljena zbirka poezije poznatog hrvatskog pjesnika i branitelja, Ante Nadomira Tadića Šutre – Luč Hrvata, u Pastoralnom centru Sv.Bono u Vukovaru.
Nakon himne i minute šutnje za sve poginule, ubijene, nestale i umrle hrvatske branitelje i civile, voditeljica programa pozvala je zamjenika gradonačelnika grada Vukovara, gosp.Marijana Pavličeka da se obrati okupljenima. Isti je izrazio veliko zadovoljstvo da smo u Herojskom gradu Vukovaru ugostili našeg dragog prijatelja iz drugog Herojskog grada – Knina. Dva grada koja su povezana kroz povijest stvaranja samostalne Republike Hrvatske. Okupljenima se obratio i predsjednik gradskog vijeća grada Vukovara, gosp.Igor Gavrić koji je izrazio želju da se konačno realizira inicijativa o povelji gradova prijatelja između Vukovara i Knina, kako bi se ova dva herojska grada osim kroz povijest spojila i u boljoj budućnosti svih nas i naraštaja koji tek dolaze. Voditeljica programa pozvala je gvardijana i župnika župe Sv.Filipa i Jakova, Ivicu Jagodića da se obrati okupljenima. Naglašena je velika čast biti u društvu ovako velikog čovjeka, branitelja, humanitarca i domoljuba. Crkva je oduvijek bila uz svoj narod, pa tako i danas, kada upravo domoljublje treba što više poticati u društvu, u našim mladima.
Okupljenima se obratila predsjednica udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata – podružnica Vukovarsko-srijemske županije, Jelena Zera Gavrić: “Dragi prijatelji, dragi Hrvati i Hrvatice danas smo se okupili slaviti domoljubne stihove, našeg brata, prijatelja, našeg hrvatskog branitelja – umirovljenog časnika hrvatske vojske, humanitarca, Ante Nadomira Tadića Šutre, pjesnika koji živi i djeluje u Kraljevskom gradu Kninu i iz jednog herojskog grada došao je u drugi, na Dušni dan kada se naših preminulih, naših poginulih i nestalih prisjećamo u jednom posebnom i intimnijem ozračju – počastiti nas svojim djelima.” Također, podsjetila je da je upravo Šutra bio prvi pjesnik koji je tri dana prije mirne reintegracije vratio pjesništvo u Vukovar, u prosincu 1997.god. njegovi domoljubni i časni stihovi odjekivali su razrušenim ulicama ovoga grada, prije našeg povratka u njega, prije nego li smo vratili mir i hrvatstvo u ovaj ponosni simbol Republike Hrvatske. Šutra je u društvu poznat kao pjesnik koji promiče istinske hrvatske vrijednosti, koji kroz svoje stihove progovara istinu i domoljublje. Ponosni smo da je danas s nama naš dragi prijatelj koji je u najtežim trenucima Domovinskog rata ponosno stao u obranu svoje Domovine. Upravo iz jačine borbe za Domovinu izlaze mnogi stihovi koji bude naše emocije, naše razumijevanje i našu ljubav za daljnju borbu za čistu povijest naše Hrvatske. Promocija je simbolično započeta puštanjem pjesme “Stina pradidova” Ante Nadomira Tadića Šutre, koju je otpjevao Tomislav Bralić i klapa Intrade.
Ante je pročitao dio poezije iz novog dijela ove zbirke, ali i neke od njegovih najpoznatijih poezija koje su već objavljene. Između svojih stihova pričao nam je o njegovoj osobnoj želji koju je već nekoliko puta prezentirao, a to je da grad Vukovar i grad Knin postanu gradovi prijatelj. Također, podsjetio je sve nazočne kako se osjećao kada je prvi put nakon Domovinskog rata kročio u Vukovar, te koji su sve osjećaji tada prolazili kroz njega, te potakli ga da napiše neke od svojih pjesama posvećenih upravo tome. Posebno je naglasio kako je ponosan što ga je ugostila udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata s kojima ima dugogodišnju suradnju, jer je na naslovnici zbirke poezije “Luč Hrvata” upravo kćer poginulog hrvatskog branitelja iz okolice Vinkovaca. Njezina majka je bila u drugom mjesecu trudnoće kada je izubila supruga, a djevojka rođena iz ljubavi, imala je težak životni put. Obolila je od leukemije, ali njezina upornost, želja za životom i vedri duh su je tjerali naprijed. Ona je danas zdrava, mlada žena koja je ponosna na svog oca koji je svoj život dao za samostalnost Republike Hrvatske, ali i na sve druge branitelje i civile. Svojim stihovima, Ante je povezao cijelu Hrvatsku. Posebna je njegova pjesma koju je posvetio Vukovaru i Škabrnji, jugu i istoku koji su isti dan pali u ruke agresora i podnijeli najteže udarce. Mnoge svoje pjesme posvetio je upravo braniteljima i Domovinskom ratu, a jedna od njegovih najpoznatijih je “Vojnik ne smije plakati”.
Na dječje oči magla pada.
Puno je mrtvih i sakati’,
previše je tžnih balada,
al’ vojnik ne smije plakati.
Ove s šme pne mina-
tko li će noćas nastradati?!
Vidjeh majku uz mrtvog sina,
al’ vojnik ne smije plakati.
A bol kriči-naviru suze…
ja se nemam pravo jadati…
ovaj rat,baš sve mi uze,
al’ vojnik ne smije plakati.
Jedan je polomljenih nogu,
al’ se ne prestaje nadati,
žvačući krik,molim se Bogu,
jer vojnik ne smije plakati.
Znam da ćemo pobijediti!
Sami ćemo slobodu tkati!
Crni znoj,niz nas će cijediti,
al’ vojnik neće zaplakati.
Rukam’ ćemo šiblje,’mjesto mačem…
nitko nama neće vladati!!!
Na smrt rličem,al’ ne plačem,
jer hrvatski vojnik ne smije plakati.
Okupljenima je ispričao priču o jednom snu. U san mu je došao njegov prijatelj, suborac iz Domovinskog rata. Upravo njemu je posvetio pjesmu “Bojovnikov epitaf”:
Nemoj me nikad zanijekat brate-
niti se stidjet ove svete stijene!
Ja sam umro za Hrvatsku i za te;
ti živi Hrvatsku i živi mene!
Nemoj mi nikad zboriti o dugu.
Mi nismo, rođeni, za plaću mrli.
I upamti – nemamo zemlju drugu-
zagrli je, jer i ona – nas – grli.
Ne boj se unucima pričat priče,
jer zaborav, rode, najljuće peče.
Našoj djeci, zazovu li te:”Striče!”-
Pokaži – da uz oltar samo kleče.
Tad Hrvatske će bit – i duh naš kliče –
sve dok Krka, zadnju kap ne isteče!
Svoju promociju završio je jednom od svojih najpoznatijih pjesama napisanih na staro-hrvatskom govoru, a posvetio ju je svih Hrvaticama.
Hvala Bogu ča me rodi;
Žen od frizi i ljubica.
Nosila me sveton vodi
I krstila Hrvatica!
Ranon zoron pisni poje,
Jur su luzi puni tica.
Klanjaju se dok ne proj’e;
Hrvatica- Hrvatica !
Vanka nima toke dive,
Zacić teg se nisan mica.
Znojen poji žedne njive;
Hrvatica- Hrvatica!
Ave Mari’ kad zazvoni-
Molitvi se zvaše dica .
S očenašem sutu roni;
Hrvatica- Hrvatica!
Taku,vik je puk poznaje-
Još dok biješe Karpatica,
Al’ se nikad ne pridaje;
Hrvatica- Hrvatica!
Iznjidrila mnoge kralje-
Lipja od svih cesarica.
Cesar skonča- ona traje;
Hrvatica- Hrvatica!
Cican bilin dicu rani-
Slajin veng je mendulica.
Od pogib’li mlikon brani;
Hrvatica- Hrvatica!
A kad svimi,spat se tilo,
Ona mili dječja lica.
Ni Harvacke ne bi bilo,
Da nam nima Hrvatica!
