Dan sjećanja na žrtve velikosrpske agresije nad mještanima Sotina

Dana 14.listopada 2014.god. u Sotinu, prigradskom naselju grada Vukovara, obilježena je 23.obljetnica sjećanja na žrtve velikosrpske agresije nas mještanima. Program je počeo polaganjem vijenaca obitelji poginulih i nestalih mještana Sotina. Vijence su položili i predstavnici udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, grad Vukovar predvođen gradonačelnikom Ivanom Penavom, suradnicima te predstavnicima braniteljskih udruga grada Vukovara, Vukovarske majke, brojne druge braniteljske i stradalničke udruge, udruge civilnog i kulturnog društva, te Sinjski Alkari.

Nakon himne i minute šutnje za sve poginule, ubijene i nestale hrvatske branitelje i civile, pročitana su imena 67 mještana Sotina, od kojih se njih 18 još uvijek vodi nestalima. Sotin je teške udarce primao još od ljeta 1991.god., a otvorena agresija je počela 30.rujna kada je JNA tenkovima ušla u selo, zapalila većinu kuća i bombardirala katoličku crkvu. Već tada su počela masovna odvođenja mještana Sotina, njihova mučenja, a potom i ubijanja. Srbi svoje susjede nisu štedjeli. Iživljavali su se na našim sinovima, očevima, muževima..silovali su naše žene i majke, pljuvali po djeci, oduzimali im djetinjstvo. U rujnu ove godine u Beogradu je počelo suđenje za ratne zločine počinjene u prosincu 1991.god. u Sotinu. Na današnji dan, prije godinu dana, sahranjeni su posmrtni ostaci 13 osoba, mještana Sotina, pronađenih u masovnoj grobnici u proljeće 2013.godine. Upravo oni su mjesecima služili kao robovi mjesnim Srbima, a tog 27.prosinca 1991.god. nakon katoličkog Božića, odvedeni su u njive, gdje ih nitko ne može vidjeti i gdje su hladnokrvno ubijeni. Godinama kasnije, njihova tijela su premještana na klaonicu u Sotinu, u jame, gdje su bacane bolesne životinje i otpad. Istina je ipak pronašla svoj put, a 13 obitelji svoj mir. 23 godine nakon, 18 sudbina još uvijek nije riješeno, a sumještani srpske nacionalnosti znaju istinu. Svakodnevno prolaze pokraj nas, smiju se i nemaju ni trunke grižnje savjesti. Hoće li njihova savjest ikada proraditi? Monstrumi koji su ubijali nedužne ljude, muškarce i žene, silovali susjede, nikada savjest nisu ni imali.

Okupljenima se obratio i velečasni Zlatko Rajčevac, župnik župe B.D.Marije Pomoćnice Kršćana, koji je naglasio da su mnogi Hrvati nadu i mir kroz Domovinski rat, ali i sve ove godine kasnije, pronalazili upravo u molitvi. Crkva je uvijek bila uz svoj narod, a tako je i danas. 23 godine kasnije i dalje hrvatski narod trpi teške udarce, i dalje brojne obitelji tragaju za svojim najmilijima, dok zločinci slobodno šeću. Nakon kratke molitve za sve poginule, ubijene i nestale hrvatske branitelje i civile, održana je sv.misa u mjesnoj crkvi.

Moto obilježavanja je “Hoćemo istinu!”, a obitelji koje ju traže se od mirne reintegracije okupljaju u centru sela u zajedničkoj molitvi. Obitelji koje još uvijek tragaju za svojim najmilijima, ali i drugi mještani Sotina slažu se u jednom: istina je tu pored nas, sumještani srpske nacionalnosti znaju istinu o sudbinama svih nestalih i ubijenih osoba, te ih se još jednom pozvalo da nam tu istinu i kažu. Jedino što ove obitelji danas traže je istina i mjesto gdje će upaliti svijeću i pomoliti se. To je danas obaveza svih nas i svi smo jednako dužni onima koji su 1991.god. prvi stajali u obranu svoje Domovine. Jer da nije bilo Njih, ne bi danas bilo ni nas.

“Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti – Mi ćemo ga držati!”

Fotografije preuzete sa portala www.vukovar.hr

Podijeli ovaj tekst:

Posljednje dodano

Sretan i blagoslovljen Uskrs

Poštovani članovi obitelji poginulih, smrtno stradalih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava Domovinskog rata, hrvatski branitelji, obitelji, dragi prijatelji i suradnici, Nalazimo se

Opširnije »