Počast žrtvama Domovinskog rata na Sajmištu

15.09.2014.

Obilježavanje stradanja na Sajmište

Dana 15.09.2014. UDPNHBDR obilježila je dan sjećanja na žrtvu Sajmišta, odabrali smo ovaj dan radi poštivanja žrtve Sajmišta, koje je u Domovinskom ratu prinijelo veliku žrtvu kao i cijela Domovina, posebno nadljudskom snagom u neljudskim uvjetima. Program je započeo intonacijom državne himne, te polaganjem vijenaca ispred Grada Vukovara kao i predstavnika Udruge.

Voditeljica programa pozdravila je okupljene tekstom:

Dragi prijatelji srdačno Vas pozdravljam ispred UDPNHBDR na ovome svetom mjestu

Daleko je teško u ovome trenu opisati ponos – ljubav – sreću – poštivanje, što među okupljenima mogu vidjeti realne aktere branitelja sajmišta. Duboko Vam hvala na dolasku, hvala Vam za život, hvala Vam za Hrvatsku. Hvala Vam od svih naših bića jer ste imali hrabrosti stati pred tenkove od kojih smo mi – tada djeca čuvani od Boga – uspjeli pobjeći! Hvala svakom HOS-ovcu, svakom branitelju koji je iz drugih krajeva Lijepe naše napustio udobnost svoga Doma i obitelji te došao u Vukovar i stao gologlav na prvu crtu obrane.

Posebno također pozdravljam Gradonačelnika Ivana Penavu, Predsjednika Gradskog Vijeća Igora Gavrića te sve sudionike koji su nam se priključili..

Započnimo ovako.. Kažu, morao si biti lud da budeš na Sajmištu. Da zaista morao si biti lud da staneš golom glavom pred tenkove u zaštiti civila koji stoje iza tebe, da zaštitiš sve ono dobro koje je do neki dan činilo ovaj grad predivnim – kamo li sreće da ih je bilo više – toliko ludih.

Kamo sreće da ih je danas više takvih, da ne prevladavaju tzv. poštenjaci koji pljačkaju narod željan mira i pravednosti, kamo sreće da su svi ludi kao oni na sajmištu tada, nasmijani, ponosni, pravedni sa samo jednim ciljem – zaštititi narod.

Dragi prijatelji, danas smo se okupili odati počast poštenom – malom a beskrajno hrabrom čovjeku – branitelju sajmišta,  Sajmište je po velikom doprinosu zabilježeno, u srcima, u kuloarima onih koji znaju, dragi prijatelji sajmište je nepredočeno javnosti, ali ipak među nama nije zaboravljeno, iako istina teško ugleda svjetlost, mi ju među nama jako dobro poznajemo i moramo ju svjedočiti pravedno – dokle god nas je!

Odabrali smo današnji dan za obilježavanje kao jedan od najžešćih napada – kada je mnogobrojni agresor nakon prvog neuspješnog pokušaja od prije deset dana uspio načeti srčane branitelje i raširiti pipke zla upornim prodiranjem uz raketiranje, bombardiranje, pješadiju, avione, tenkove od vojarne ka petrovoj gori, gdje su se utaborili glađu za daljnje zlo.

Obilježavamo ovaj dan kao početke smaknuća civila i branitelja, kao početke zla koje se naknadno proširilo na cijeli grad i do temelja uništilo svaki život u njemu.

Krenuli su.. kako samo oni znaju, po nalogu donekadašnjih susjeda, kuću po kuću, podrum po podrum, život po život, ženu po ženu, lomili su, zarobljavali.. iživljavali se, tek nekoliko metara dalje od ovoga mjesta, Stjepan Radić je pao supruzi u ruke i zauvijek zatvorio oči, nedaleko od tog mjesta đavolji pir došao je do potpunog izražaja razapinjanjem Ivana Janka između vagona, ubojstvom – tenkovskim granatama. Pakleno slavlje velikosrpske agresije izopačenih neljudi – time poprima svoje vjerodostojno značenje – zvijeri!

Nabrajati gubitke, zlostavljanja, uništenja – išlo bi u nedogled, jer Sajmište je nemoguće kronološki opisati ne­kim logičnim slijedom to jednostavno nije moguće već samim time što su uvjeti bili nemogući. Uistinu, na Sajmi­štu je vladala ratna ludnica – značajke iste u ludilu rata branitelji pamte više ne po datumima nego po gubitcima, po ranjavanjima, po strahokomičnim radnjama suboraca, po tragedijama i zato danas – mi si ne smijemo dopustiti pitati se zašto možda netko od njih šuti, zašto ne stoji ovdje i pripovijeda svoj put.

Mi nemamo to pravo, ne samo radi prošlosti, nego i sadašnjosti, svojim djelima rekli su najveće i najteže riječi – koje nitko ne može nadmašiti, njihovu spokojnu šutnju ništa ne može poremetiti, niti nadglasati. Niti jedno lupanje šakom o prsa, glasno uzvikivanje, izrugivanje, laganje. Ne, ništa od toga nije jače od njihove šutnje, od šutnje pravednika.  A mi – na temeljima za koja su se Oni borili jedino možemo stvarati bolju budućnost – da im pokažemo poštivanje i vjeru u ono radi čega su na ovim ulicama ostavili svoju mladost, svoje zdravlje, svoje prijatelje!

Sada bih zamolila svećenika Matu Martinkovića iz Župe Kraljice Mučenika da povede molitvu za našu Domovinu za blagoslov svih hrvatskih branitelja, poginulih – nestalih – i onih preživjelih – koji među nama i danas traže svoj mir.

Mato Martinković blagoslovio je skup te poveo molitvu za sve poginule, nestale i sve preživjele hrabre branitelje.

Neka su blagoslovljeni svi puti koji su Vas spasili, svi putevi koji su odnijeli živote Vaših suboraca, kao i svaki put koji skriva tijela onih – koje mi i danas tražimo.

Dragi prijatelji veliko Vam hvala što te se odazvali obilježavanju stradanja Sajmišta koje je naša udruga do sada provodila samo među svojim članovima, od ove godine smo odlučili pozvati vas sve, da obilježimo ovo gradsko naselje koje nas je toliko zadužilo. Neka im je vječna hvala i slava!

Dragi prijatelji danas i ovdje na mjestu pogibije 12 hrvatskih branitelja i civila, kojima su životi mučki oduzeti nakon ratnih zbivanja, koji su propatili cijeli rat, te nakon svega ipak zvjerski okončali – molimo Vas u ime svih poginulih u ime svih nestalih – nemojte nikada zaboraviti svoju povijest, jer mnogih od vas danas prisutnih, ne bih niti bilo da nije bilo onih hrabrih iza nas.

Nemojte ih nikada zaboraviti – oni su utemeljili svoje živote, svoju krv i tijela u naše ceste, u naše staze – njima gazimo svaki dan. Koračajte dostojanstveno i ne dopustite drugima da pljuju po ovim cestama krvlju natopljenima, po ovim stazama kojima su koračali – oni puno dostojanstveniji od svih nas danas – ne dopustite zaboravu ludu hrabrost ratnika, snagu civila i okrutno zvjerstvo agresora.

Dragi prijatelji ne zaboravite ih nikada i ne prestanimo ih tražiti – do zadnjeg, jer ova polja koja nas okružuju, ovi putevi izgrađeni obnovama – kriju tijela naših roditelja, supružnika, sinova, suboraca, rođaka, prijatelja i nitko od nas u ovome gradu ne može naći svoj mir dokle god nije pronađena i posljednja nestala osoba.

Hvala Vam.

Podsjetimo dragi prijatelji, da je Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja uvijek obilježavala Sajmište, okupljanjem, molitvom i paljenjem svijeća. No, to smo radili u krugu naših članova, naime, vremenom koje prolazi, mi odrastamo, a mnogi drugi zaboravljaju. Samom spoznajom zaborava, odlučili smo to ne dopustiti, od ove godine odlučili na sva naše obilježavanja pozvati i drage nam građane, i naše medije. Da svjedočimo onima koji to žele slušati, da ne zaboravljamo sa onima koji nas žele slijediti, ali isto tako i da pošaljemo opomenu agresoru kako Hrvatska ne spava,  kako Hrvatska pamti zlo koje joj je učinjeno, te da Hrvatska pamti svoje heroje koji su je krvavo stvorili.

Vječna im hvala i slava !

Podijeli ovaj tekst:

Posljednje dodano

Hodočašće u Međugorje

U organizaciji Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata grada Sinja i Cetinske krajine i Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata

Opširnije »