02. studenog prigodno je obilježeno sjećanje na stradanje vukovarskog naselja Lužac uz program učenika osnovne škole Dragutina Tadijanovića, koji su u dirljivom programu između svojih recitala čitali i teška svjedočenja branitelja.
Podsjetimo da je tog tužnog 02.11. na Dušni Dan okupiran Lužac te započeto njegovo okrutno slamanje.
Vukovarsko naselje Lužac se do tada hrabro borilo i održavalo s vrlo malim brojem branitelja, protiv višestruko nadmoćnijeg agresora, koji se okupio kroz domaće pobunjene srbe uz pomoć arkanovaca i JNA.
Okupacijom Lušca agresor je “presjekao” komunikaciju hrvatskih branitelja izbivši na Priljevo, čime je razdvojen Vukovar od četvrti Borovo naselje i time “razlomljena” dotad jedinstvena obrana Grada.
Nakon pada vukovarskog naselja Lužac u agresorske ruke započela je kalvarija hrvatskih stanovnika i branitelja Grada Vukovara. Domaći srbi su pri samom ulasku prokazivali svoje dotadašnje susjede i upiranjem prsta im zauvijek presudili smrtnu kaznu – te nerijetko i sami sudjelovali u izvršavanju iste.
Bolna je činjenica da i danas isti „susjedi“ žive u ovom vukovarskom naselju, među obiteljima onih hrabrih civila i branitelja radi kojih smo se okupili kod križa zapaliti svijeću i položiti vijence za vječnu hvalu.
Teškim uzdahom svoj tužni govor započeo je posljednji zapovjednik obrane Lušca Ilija Martić, koji je dolaskom uputio prvenstveno sjećanje na svoje poginule suborce, sve obitelji poginulih branitelja, svoje žive suborce, te se prisjetio mnogih pokušaja napada, teških otpora i svoga ranjavanja na jučerašnji dan 01.11.1991. godine.
„Tada su me odvezli u bolnicu na operaciju. Dok sam bio u bolnici ušli su. Napravili pokolj. Ja sam to tek sutra saznao.“ – Kroz zube je izgovorio i bolna izraza lica, spuštene glave, uz pomagala se vratio među sudionike.
Tuga se prelomila kroz okupljene, sjećanja su se vratila u 1991 godinu, kada se dogodio ovaj teški zločin, tada su oči civila po teško održavanim dijelovima Grada zaklopila u bolnom uzdahu, te otvorila u strahu što slijedi.
Prigodnu molitvu predvodio je župnik Župe sv. Josipa Radnika Vjenceslav Janić koji je podsjetio na povijest hrvata katolika, na grad Kiseg, Nikolu Jurišića Zrinskog i moćnog konjanika s vatrenim mačem, te naglasio kako nikada ne smijemo prepustiti zaboravu. Ne smijemo dopustiti da mladež koja danas ne poznaje Kisegovu povijest sutra zaboravi i Vukovarsku.
Neka im je vječna hvala i slava!
