Pismo ocu jednog tužnog dječaka

Odlučili smo objaviti neke tekstove i pjesme našeg člana Krešmira, pa Vas molim da pročitate.

Goran

Pismo ocu jednog tužnog dječaka:

MOŽE LI SE OPROSTITI ZLO?!

SJEĆAMO LI SE SADA NAKON 15 GODINA VREMENA

KADA SU ZLOGLASNE ČETNIČKE HORDE NAPALE NAŠU ZEMLJU?

SJEĆAMO LI SE MOŽDA HEROJA KOJI SU NAS STAVILI POD SVOJE

OKRILJE I BRANILI NAS VLASTITIM ŽIVOTIMA OD OKRILJA SRPSKIH

KRVNIKA KOJI SU BILI ŽELJNI ISISATI IZ HRVATA NJEGOVU KRV U

KOJOJ ŽIVE OD PAMTIVIJEKA GENI POBIJEDE I PONOSA!ZA SVAKOGA

HRVATA RIJEČ „OPROST“ JE TEŠKA JER U DUŠI SU NAM OSTALE

ZAUVIJEK RANE KOJE NE MOGU ZACIJELITI…

NAŽALOST,JEDAN JE DJEČAK OSJETIO U ŽIVOTU ŠTO ZNAČI I

KAKO JE KADA TI NETKO ODUZME PRAVO NA SREĆU,PRAVO DA

SE VESELIŠ SVAKOME NOVOM DANU SA SVOJOM OBITELJI,DA

SE DIVIŠ ČOVJEKU KOJEMU SE OBRAĆAŠ S RIJEČI „TATA“,DA

BLAGDANSKE OBJEDE PROVODE ZAJEDNO,A NE KAO SADA ŠTO

IH PROVODI.DA SJEDI S MAMOM ZA STOLOM I ZURI U PRAZNU

STOLICU NA KOJOJ JE TREBAO SJEDITI NJEGOV OTAC…

TATA MU JE OTIŠAO U RAT KADA JE IMAO SAMO TRI I POL GODINE.

MA KOLIKO GOD TO MALO GODINA BILO DA BI DIJETE NEŠTO SHVATILO,

ON SE DOBRO SJEĆA SVEGA. SJEĆA SE NEKIH TRENUTAKA KOJE SE

MOTAJU PO NJEGOVOJ GLAVI CIJELI ŽIVOT,TO SU STVARI S KOJIMA

SVAKU VEČER LIJEŽE I U JUTRO SE S NJIMA BUDI.STRAŠNO JE ŽIVJETI

S TAKVIM TEŠKIM I KRVAVIM USPOMENAMA JER IH SE TEŠKO RIJEŠITI,

A MOŽDA IH SE I NE ŽELI RIJEŠITI JER SU MU OD VELIKOG ZNAČAJA,

A ODGOVOR NA TO PITANJE SE KRIJE DUBOKO, DUBOKO U NJEGOVOM SRCU,

ALI PRETIH JE UNUTARNJI GLAS NJEGOVE NAPAĆENE DUŠE DA BIH ČUO TAJ

TOLIKO TRAŽENI ODGOVOR…

OTAC JE ZAKORAČIO PREKO KUĆNOG PRAGA,NAPUSTIO SVOJ DOM,

SVOJU ŽENU,SVOJE JEDINO DIJETE KOJE JE U NJEGA GLEDALO TOPLIM,

ALI POMALO ZABRINUTIM POGLEDOM JER JE ONO IPAK OSJETILO DA SE

NEŠTO ZBIVA OKO NJEGA.BIO JE TO POSLJEDNJI OČEV POLJUBAC UPUĆEN

TOME MALOME DJEČAKU,BIO JE TO POSLJEDNJI NJEGOV DAH NA DJEČAKOVOM LICU.ZAKORAČIO JE PREKO PRAGA SVOGA DOMA I OTIŠAO U NEPOVRAT…

ČOVJEK-BIĆE ZA KOJEGA SVEĆENICI I PSALMI GOVORE DA JE NAJVEĆA VRIJEDNOST OVOGA SVIJETA,ODUZEO MU JE NEKOGA TKO MU JE TREBAO BITI IDOL U ŽIVOTU,NJEGOVA ZAŠTITA,NJEGOV SAVJETNIK,NEKOGA ZBOG KOGA MU NE BI

KAO SADA BILO TEŠKO I ČUDNO IZGOVORITI RIJEČ „TATA“.UPRAVO ZBOG TE

NAJVEĆE VRIJEDNOSTI SVIJETA ZAUVIJEK SU SE ZATVORILE PLAVE OČI

DJEČAKOVOG OCA.

ALI ON NIJE OSTAO SAM,OSTALA JE UZ NJEGA NJEGOVA MATI I NJEGOVE

BAKE KOJE SU NJEGOV PONOS,NJEGOVO SVE.ONE SU GA ODGOJILE I

TOLIKU SU BRIGU O NJEMU VODILE DA JE RIJETKO PRIMJETIO PRAZNINU

DA NEMAM OCA.ODGOJEN JE KAO KRŠĆANIN I VJERA MU JAKO PUNO ZNAČI.

ON ZNA DA NJEGOV BOG ZA NJEGA IMA PLAN I DA GA NIKADA NEĆE OSTAVITI

SAMOGA U PUSTINJI DA SE OSLONI NA RAME SOTONE I DA PODLEGNE

NJEGOVIM RASKOŠNIM NAGRADAMA KOJE MU NUDI AKO PRISTANE

DA MU ON BUDE SVJETLO I NJEGOV SPAS KAO ŠTO SU TO ČINILI NEKI

LJUDI 90-TIH GODINA.ONI SU BILI NEZASITNI,HTJELI SU TUĐE DOMOVE,

TUĐE TLO,HTJELI SU BITI VELIKE VOJSKOVOĐE,STRAH I TREPET NAMA

HRVATIMA,ALI TU SMO SE UVJERILI DA JE ISUS IMAO PRAVO KADA JE

REKAO DA MALI LJUDI,ALI VELIKOG SRCA OPSTAJU I POBJEĐUJU…

Podijeli ovaj tekst:

Posljednje dodano

Hodočašće u Međugorje

U organizaciji Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata grada Sinja i Cetinske krajine i Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata

Opširnije »