Splitsko - dalmatinska županija

Održana tribina „Radna terapija kao pomoć hrvatskim braniteljima“

U Solinu je 6. studenog 2019. godine održana tribina „Radna terapija kao pomoć hrvatskim braniteljima“ u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP Solin.

Tribinu je otvorio tajnik udruge Željko Baričević koji se u uvodnom govoru osvrnuo na ulogu hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu te sve ono što se dogodilo nakon Domovinskog rata - Nalazili smo se tijekom rata u brojnim životno ugrožavajućim situacijama i gledali smrti u oči. Ranjen si, zakrpaju te i nakon oporavka opet ideš dalje, ali sve ovo što je došlo nakon rata, ovaj post traumatski sindrom za nas je još teži. 

I svatko ga proživljava na svoj način, a nažalost proživljavaju ga s nama i naše obitelji. Mnogi od naših suboraca koji su oboljeli od PTSP-a našli su se u teškoj situaciji, a mi im pokušavamo pomoći na razne načine. Jedan od najvažnijih je radna terapija koju namjeravamo ostvariti planiranom izgradnjom braniteljskog rehabilitacijskog centra na Blacama i mi ih i ovom prilikom pozivamo da nam se pridruže – poručio je Željko Baričević.

 

Primjer učinkovitosti u rehabilitaciji kroz aktivnosti u braniteljskim zadrugama ovom je prigodom iznio Dušan Roguljić Zemo iz Trilja, voditelj kampa u braniteljskoj zadruzi za avanturistički turizam "Patriot".

- Počelo je sve kao druženje nas, pet, šest koji smo dobar dio rata proveli skupa, kao i nakon njega u vojnim postrojbama. Okupljali bi se na Dabru kod Perućkog jezera, u prirodi, tada je praktički to još bila divljina, pričali bi svoje priče i vidjeli da nam to pomaže da napunimo baterije i da bi sve to mogli nadograđivati. Tako je počeo naš ciklus oporavka, naravno u konzultaciji sa stručnim osobljem, prvenstveno iz našeg Regionalnog centra za psihotraumu u Splitu, koji rade odličan posao za nas branitelje – uputio je pohvale Roguljić.

- Onda smo dalje nastavili s planovima i vidjeli da uz dobre učinke rehabilitacije možemo stvoriti i ekonomsku vrijednost. Jedanaest godina je bilo potrebno, mnogo truda da se dođe do ovoga danas. Prvo smo osnovali braniteljsku zadrugu, pa smo se ujedinili u zajednicu zadruga, onda smo se počeli prijavljivati na projekte županijske razine, poslije i ministarstava, a zadnjih par godina i na EU fondove. Danas smo dosegli zavidnu razinu, predstavljaju nas kao primjer dobre prakse. Došli smo do toga da imamo smještajne kapacitete za 60 osoba, 14 konja, 20 i nešto čamaca, nudimo planinarenje, ronjenje, panoramske spustove niz rijeku...- istaknuo je Roguljić naglašavajući kako je važna samoodrživost projekata.

Da je radna terapija itekako važna potvrdila je i Ivana Serdarević Bravić, voditeljica područne jedinice Ministarstva hrvatskih branitelja u Splitu.

- Ministarstvo na sve moguće načine potiče rad hrvatskih branitelja putem mjera samozapošljavanja, putem mjera prekvalifikacije, poticanja zadruga, konstantno smo u suradnji sa svim institucijama, umreženi smo s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje kako bi omogućili rad hrvatskim braniteljima. Dapače, mjere novog zakona potiču taj rad i omogućuju to kao radnu terapiju čak i onima koji su u mirovini, rad do tri sata dnevno. Svi oni mogu individualno birati poslove, ne ograničava im se. Poanta je da rade, da se osjećaju korisno i vrijedno – kazala je Ivana Serdarević Bravić.

O tome kako se obitelji hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a nose s time, što sve PTSP nosi sa sobom, kako utječe na njih te kako se takvim obiteljima pomaže više je rekla gospođa Ana Bosančić iz Centra za socijalnu skrb Solin. Naglasila je njihovu ulogu tijekom i neposredno nakon Domovinskog rata kada su zbrinjavali i pomagali mnogim obiteljima te im pružali i psihološku pomoć, osim one materijalne. I danas Centar za socijalnu skrb pomaže mnogim hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima, kao i mnogoj djeci hrvatskih branitelja. Naglasila je da PTSP nije zahvatio samo hrvatske branitelje koji su stojali na prvoj crti bojišnice nego kompletne obitelji.

Tajnik udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP Solin istaknuo je da je i jedna od težih trauma iz Domovinskog rata ona gdje su se oni kao hrvatski branitelji suočavali sa gubitkom svojih prijatelja i suboraca. „Ako je nama teško i to nam predstavlja veliku traumu, kako je tek obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja“ – uvodno je gosp. Baričević najavio sljedeću govornicu, Sandru Rapčak predsjednicu Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata na državnoj razini.

„Zamoliti ću vas da nakratko zamislite da ste za istim stolom sa svojom obitelji, prijateljima, kumovima, dragim osobama. Oko vas djeca veselo trče i smiju se, vi zagrljeni s voljenom osobom, vaši roditelji iako stari sretni su jer je cijela obitelj na okupu. Sav niz pozitivnih i lijeih emocija koje nam život pruža samo zahvaljujući činjenici da su svi tu.

A sada zamislite da u sekundi to sve nestane. Samo crnilo oko vas, vrisak, plač, tuga. Vašim najbližima prijete da će ih ubiti, iživljavaju se na njima, tuku ih nogama, ispituju, pljuju po njima, maltretiraju. Otac sav iznemogao od udaraca gleda u vas i samo ste mu vi u mislima – njegova obitelj. Dok ga odvode nepoznato odakle se nikada nije vratio.

Godinama kasnije, mi preživjeli okupljamo se opet za istim stolom. Pola nas nema, a mi koji i jesmo tu više nismo isti. U nama nema ni sreće ni tuge. Nema ljudskosti. Samo praznina. Bol. Svak u svojim mislima proživljava isto.

Obitelj. Od nje sve počinje i s njom sve završava.“ – uvodno je rekla predsjednica UDPNHBDR Sandra Rapčak.

Nakon uvodnog dijela iznijela je neke od poražavajućih informacija koje je udruga dobila u svojem istraživanju te naglasila kako je mnogima, ne samo obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, nego i samim hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima izostalo pružanje psihološke pomoći od prvog dana što je na sve ostavilo posljedice. Bili smo prepušteni sami sebi da se nosimo s gubitkom svatko na svoj način. Kasnije se obitelji počinju okupljati u udruge kako bi si međusobno bili podrška te s vremenom razvijaju neke, već sad dugogodišnje projekte koji su se pokazali kao vrlo dobri vezani za prevenciju psiholoških poteškoća. Radi se o raznim radionicama psihološke pomoći i samopomoći, sportskim susretima, kreativnim radionicama. Na kraju je Sandra Rapčak pozvala sve nazočne da se međusobno ne optužuju nego da pomognu jedni drugima ako mogu. Toliko malo je potrebno da bi se međusobno razumjeli.

Tribina je zaključena osobnim svjedočanstvima nazočnih sudionika tribine koji su prošli Domovinski rat te imaju PTSP te predstavljanjem projekta Blaca od strane tajnika udruge gosp. Baričevića.

Na tribini je ispred Splitsko-dalmatinske županije nazočan bio gosp. Damir Gabrić.